Jutarnja ljetnja svježina hladi ribolovca u kratkim čizmama kraj Ćehotine (Ćotine). Kaže, kraće mu više odgovaraju jer ga voda rashlađuje u vrelim ljetnjim danima. Mlad ribolovac, ne razmišlja o posledicama, a ja ga opominjem da će na taj način najlakše navući reumu. Ranije sam ga u i papučama viđao, ali isključivo zbog neprijatnih susreta sa zmijama, prešao je nevoljno na kratke čizme. Može biti da se vodi onom ribolovačkom izrekom: „Nema ribe dok se gaće ne ukvase”. Ja vazda suv ko barut iz ribolova, svi se čude kako, ali se čudim i kako me riba neće. Zato Dača ‘oće riba, a i zna im nešto – garant... I to ga krupne ‘oće, kapitalke potočare dugmetare. A Ćotina teče, muku muči sa svojim pljevaljskim trovačima – zagađivačima, ali ipak teče, lagano nosi svoje breme, prečišćava se sama i održava život u svojim njedrima. A iznjedrila je ona čudo. Mnogo puta je bila pomorena, ubijana, ali se nikad nije predavala. Tekla je i sve to nosila i iznova se vraćala u život. Sve nas je više puta iznenadila i dalje nas iznenađuje... Ribolovca Danila Dača Vukojičića ne iznenađuje ova pljevaljska pomalo zaboravljena rijeka. On zna gdje se u njoj skriva gotovo svaka pjegava pastrmka. On u vodi, vodu osjeća. Riba u vodi Dača ne primjećuje. Nekako sjedinjeni Ćehotnja, ribe i Dačo. „Bezbeli” je zato i lakše prevari. A strašan je varaličar... Voli da baca „djuku” ponajviše. Ove godine je zabilježio niz dobrih ulova sa Ćehe, i to na potezu nizvodno od Pljevalja prema selu Brvenica. U tom dijelu rijeka je možda i najzagađenija i gotovo umorena otpadnim vodama Rudnika uglja i Termoelektrane i samih građana. Ali, gle čuda, u tom dijelu se love i najkrupniji primjerci pastrmke potočare, koja je sinonim za čistu rijeku. Tako recimo, ove godine, u tom dijelu su veoma često lovljeni krupni primjerci pastrmki od četiri do šest kilograma. Pretpostavlja se da s proljeća riba izađe iz Drine na mrijest i da se dobar dio matičnih primjeraka i zadrži u Ćehotini, jer se na ovom potezu nalazi dosta velikih virova (i tišaka) koji pogoduju za naseobinu krupnijim primjercima. To je lično objašnjenje za ne tako rijetka ribarska iznenađenja sa ovog poteza na Ćehotini. Priroda je čudo i teži ravnoteži i često pobjeđuje ljude i njihov nemar. To junak ove naše ribarske priče Dačo izgleda odlično zna, pa „gaca” vodom kao da je na korzou, i pronalazi kapitalke potočare, ali i mladice po sistemu – ako hoćeš da ih uloviš, prvo im se pridruži – u vodi, a gdje bi drugo i traži ih na mjestima na kojima rijetko ko baca.., pa makar ta mjesta sa ribolovačkog aspekta bila totalno nelogična. Jer, ako tražiš iznenađenje najbolje ćeš ga pronaći na ivici logike, a nekada i dalje od toga.
Neke druge ribolovce iznenađuje i Dačo i njegovi ulovi i rijeka Ćotina. Pokušavajući da nađem racionalno objašnjenje, smatram (možda i griješim) da ribi u divljim djelovima rijeke, treba prići na što jednostavniji način, i da bi je „prevario”, moraš se ponašati što prirodnije. Naravno, ovdje isklučivo podrazumjevamo sportski način ribolova: na vještački mamac, voblera, leptira ili mušicu. Dačo je sebe ugradio u prirodni mozaik ovog parčeta vode, svojim gotovo svakodnevnim prisustvom... zato ga riba voli, ali i Ćehotina.
S.B.Murino
Krupna ćotinska potočara
Ćehotina je najsjevernija rijeka u Crnoj Gori, ukupne dužine 125 km, od čega 95 km pripada Crnoj Gori, a ostatak BiH. Ćehotina se uliva u Drinu kod Foče. Ima dosta pritoka (Maočnica, Breznica, Vezišnica, Gotovuška, Jugoštica, Voloder, Sredenica, Kržava)... Na ovu rijeku treba doći, iznenadiće vas sigurno pozitivno. A, možda sretnete i Dača, pa vam otkrije gdje leži kakva krupna ćotinska potočara.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.